Biograd na Moru planira obnovu Zavičajnog muzeja
Jedna od glavnih atrakcija muzeja skriva se u moru kraj otočića Gnalić, a brod je havariju doživio u kasnu jesen 1583. godine
U Biogradu na Moru u planu je realizacija rekonstrukcija Zavičajnog muzeja Biograd i izrada novoga suvremenog stalnog postava u kojem će osim priče o povijesti grada biti i stalni postav nalaza s broda stradalog u brodolomu kraj Gnalića.
Trgovački brod iz 1569.
– Želimo ispričati priču unutar samoga obnovljenog muzeja i ta bi priča bila dvojaka. Jedna bi se odnosila na povijest samoga grada Biograda, znači cjelokupna biogradska prošlost do razdoblja Domovinskog rata, i to od prizemlja pa stubištem do samog vrha muzeja gdje završava povijest Biograda, a počinje jedinstvena priča s naglaskom na kompletnom arheološkom nalazištu kraj otočića Gnalić i ostataka potopljenog broda. Upravo će posebno atraktivan biti sam vrh zgrade gdje ulazimo “u štivu“, odnosno u utrobu broda gdje nas čeka priča o pronalasku mjesta brodoloma kraj Gnalića, povijest istraživanja, susret s predmetima i puno drugih stvari – kaže ravnatelj muzeja Draženko Samardžić.
Brodolom se dogodio u kasnu jesen 1583. godine kraj otočića Gnalića, smještenog između otoka Pašmana i Vrgade. Za sada uzrok potonuća nije poznat. Brodska olupina leži na jugoistočnoj strani Gnalića, na dubini od 25 do 30 m. Na temelju podvodnih istraživanja smatra se da je riječ o trgovačkom brodu dužine od oko 30 metara. Početne analize dijelova brodske konstrukcije govore u prilog tezi da je riječ o brodu zaobljena trupa, tzv. nave tonda.
Malo keramičkih predmeta
Brod se vodio pod imenom Gagliana grossa, pri čemu “grossa” označava plovilo velike nosivosti. Izgrađen je u mletačkom brodogradilištu 1569., a zbog gusara bio je naoružan topovima.
Brod je plovio iz Venecije u Carigrad, nakrcan dragocjenom robom, među ostalim i pošiljkom okruglih prozorskih stakala za sultanov harem. Iz novijih arhivskih istraživanja doznaje se da su bila naručena za obnovu harema sultana Murata III., koji je stradao u požaru, a narudžba je iznosila 5000 prozorskih stakala!
– Dosad su u brodu pronađeni mnogi predmeti koji sačinjavaju dijelove brodske opreme i artiljerije. Od kuhinjskog inventara pronađeno je bakreno i keramičko posuđe za pripremanje hrane, za čuvanje namirnica i tekućina te dvije brončane žlice. Posebno je zanimljivo pokretno orijentalno kuhalo ili peć “mangal“ s urezanim kaligrafskim natpisom na turskom. Zanimljivo je da nema mnogo keramičkih predmeta, ali su zato pronađene velike količine vrijednih sirovina i poluproizvoda koje su bile transportirane u velikim bačvama i sanducima – pojašnjava Samardžić.
Pronađene naočale, škare za svijeće, pribor za šivanje...
Unutrašnjost potonulog broda sačuvala je i zanimljive uporabne predmete. U drvenim kutijicama nađene su uredno složene naočale – dvije okrugle leće povezane s okvirom od kože, tzv. Lederbrille. Riječ je o važnom otkriću jer ono po količini utrostručuje broj uopće poznatih primjeraka. Pronađene su i posebne škare za rezanje stijenja svijeća koje na gornjem dijelu imaju kutijicu za skupljanje gorućeg fitilja jer tada fitilj nije bio od pamuka pa se morao redovito podrezivati.
Od pribora za šivanje pronađeni su naprsci od mjedi te igle i pribadače od željeza. Drugi ukrasni predmeti bili su namijenjeni tržištu. Staklo je isto činilo vrlo važan dio brodskog tereta. Ne računajući perle, procjenjuje se da je izvađeno više od 5500 staklenih predmeta. Osim što omogućuje istraživanje tipologije i kronologije renesansnog stakla, stakleni teret pruža spoznaje o proizvodnji i trgovini staklom u precizno određenom isječku vremena. Povezuje se s radionicama na otoku Murano i drugim manufakturama na širem području Venecije.
Tajanstvena škrinja
Najzagonetniji predmet izvađen iz broda bila je željezom okovana škrinja. Glasine o njezinu blagu punile su novinske stupce. Ali nakon otvaranja u Narodnome muzeju u Zadru 1967. mnogi su ostali razočarani. U njoj nije bilo ni zlata ni dragoga kamenja, no nađene su rijetkosti koje podižu vrijednost nalaza na svjetsku razinu. Nađeni su: bala svilenog damasta, tri muške platnene košulje i osam vunenih kapa beretki. Tu je bila i drvena kutija s malom preciznom vagom i utezima. Iako je još neutvrđenog podrijetla, damast je od neprocjenjive vrijednosti jer je jedini stari neiskrojen tekstil do danas sačuvan!
