Promocija prve knjige “Uspavanka za Vjeru B.” Pere Budije u Križevcima
Viranin Pero Budija vjenčani je kum slavne atletičarke Vere Nikolić kojoj je pod naslovom „Kraljica“ posvetio jednu priču u knjizi. To je, kaže Budija, nikad ispričana priča o nekadašnjoj svjetskoj rekorderki na 800 metara, olimpijki i europskoj prvakinji
Slavni Viranin Pero Budija, maratonac i atletski rekorder, predstavio je svoju zbirku kratkih priča “Uspavanka za Vjeru B.” u prepunoj Gradskoj knjižnici u Križevcima.
Negdje u prožimanju stvarnosti i fikcije, na rukavcima iste mirne rijeke koja se ulijeva u more (sjećanja), Viranin Pero Budija ispisao je najljepše virske memoarske retke u svojoj prvoj knjizi „Uspavanka za Vjeru B.“ O predstavljanju u Gradskoj knjižnici Franjo Marković u Križevcima u multimedijalnoj dvorani koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta izvijestio nas je Kažimir Škrbić iz općine Vir. Stvarnost i fikcija Budijinih sjećanja sa stranica „Uspavanke“ tamo su se ponovno sreli u živoj riječi.
Pogled na djetinjstvo
– Šokiran sam i ugodno iznenađen! Zaista zahvaljujem svima, svim mojim prijateljima koji su sada ovdje – istaknuo je vidno ganuti Budija prije negoli je lektor knjige Tomislav Hrebak nadahnuto pročitao dvije od 58 kratkih priča koliko ih sadrži „Uspavanka za Vjeru B.
– “Vjera B.” je zapravo Sofija, Budijina brižna, vrijedna i tiha majka kojoj je posvećena naslovna priča, u očitoj suprotnosti s ocem čiji lik dominira djetinjstvom kao strogi i namršteni autoritet. Virski Pere Budija, slavni maratonac i atletičar zagrebačkog Dinama, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i višestruki atletski rekorder, „istrčao“ je na predstavljanju knjige maraton svojih sjećanja na otok i sretno djetinjstvo, odrastanje u Zadru, studiranje i bavljenje sportom u Zagrebu te Križevce, mjesto u kojemu taj put još uvijek traje – izvijestili su s Vira.
– U pričama se nalaze sjećanja i fikcija jedne obiteljske zajednice, jednog vremena i običaja. To je rukavac te rijeke sjećanja kojom se može ploviti i može se doživjeti dokumentaristički. Onaj tko misli da to nije bilo baš tako, može ploviti drugim rukavcem. Moja sjećanja na odrastanje u virskim Lozicama možemo, recimo, svesti na činjenicu da moji dida, baba i majka nikad nisu zaključavali kuću. Istina je da su Virani svadljivi, da bi se narugali svakomu, oni s duhom i sebi, ali postojali su tada zajedništvo i kemija među ljudima. U svojim noćnim šetnjama putujem tom atmosferom otoka i odnosima koji su nekad vladali među Viranima. Bilo je skromno i lijepo. Ćaća je navigavao, a majka teško i naporno radila. Bilo nas je petoro dice – pripovijedao je Budija.
– Bio sam najmlađi, najmršaviji i najružniji. Kada sam postao trkač, opet su mi znali Virani govoriti da su brži od mene. Nije bilo lako 60-ih doći iz Vira u Zadar u školu. Tamo sam opet bio inferioran po svemu; jeziku, odjeći, a imao sam do 25. godine i čuperak koji je stršio i za koji je moja mati govorila da ga imaju samo zločesta dica. Rastao sam uz to ruganje i obiteljske šale u kojima je prednjačio moj stari i slijepi dida koji je bio jako duhovit čovjek. Većina mojih priča proizlazi iz lijepih priča o didi i babi – objasnio je Budija svoje trajno životno i spisateljsko nadahnuće. Ta nejaka i gubitnička pozicija najslabijeg i najmanjeg uskoro je postala velika prednost. Imati 54 kilograma i trčati značilo je posjedovati talent.
– Sport me ojačao. Prvo sam otišao kod Viranina Tome Bašića u NK Zadar koji me primio jer sam Viranin, no kako sam bio dobar u krosu, jednu večer došli su ljudi iz zadarskog atletskog kluba kod moje majke u Lozice. U početku sam odbijao jer nisam htio trčati bez lopte, ali mi je majka rekla: “Da za šta jesi, iša’ bi.” Onda sam otišao – govorio je Budija.
Više od 200 napisanih priča
Već sljedeće godine Budija je postao juniorski reprezentativac Jugoslavije, a sve ostalo dio je sportske povijesti nekadašnje države i Hrvatske u kojoj je ime virskog maratonca i atletičara upisano zlatnim slovima. Kao sportaš Budija je doživio svoj maratonski i atletski Olimp, a kao spisatelj tek je započeo novu trku. Iako mu pisanje nije nepoznanica niti je Budija kao pisac rođen tek sinoć u križevačkoj knjižnici, jer je objavljujući kratke priče na svojoj Facebook stranici već stekao štovatelje i čitatelje, a i kao kolumnist jednog križevačkog portala, nametnulo se pitanje nove knjige. Budija ima više od 200 napisanih kratkih priča, pa je „Uspavanka za Vjeru B.“ tek djelić tog svjedočanstva o životnom putu, ljudima i vremenu.
– Teško mi je sada govoriti o novoj knjizi. Počeo sam pisati još u osnovnoj školi, a sistematičnije sam počeo bilježiti i prikupljati materijale prije nekih desetak godina. Zapravo me Facebook povukao, jer sam tamo objavljivao svoje priče. Nisam u početku mogao zamisliti da će se stvari tako odvijati, ali ljudi oko mene bili su uporni i iskreni u namjeri da se objavi ova zbirka priča. Svima sam im zahvalan – još je istaknuo ovaj Viranin s križevačkom adresom.
