Projekt Adri.SmArtFish
Opći cilj projekta je jačanje uloge priobalnog ribolova na području GSA 17, i to u skoroj budućnosti
Upravni odjel za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj Zadarske županije organizirao je prvi od dva predviđena sastanka za prenošenje znanja i iskustava u sklopu projekta „Adri.SmArtFish – Valorisation of SMall-scale ARTisanal FISHery of the Adriatic coast, in a context of sustainability“.
Projekt „Adri.SmArtFish“ financira se iz programa Interreg V-A Italija – Hrvatska, a njegova je provedba započela 1. siječnja 2019. godine i trajat će do 30. lipnja 2021. godine. Opći cilj projekta je jačanje uloge priobalnog ribolova na području GSA 17 i to u skoroj budućnosti potičući inovacije unutar konteksta „plavog rasta“ kroz usvajanje pristupa upravljanja temeljenog na ekosustavu.
Svrha sastanaka je razmjena znanja i mišljenja o statusu priobalnog ribolova u našem području, te rasprava o mogućim problemima i prilikama istog.
Na sastanku je sudjelovalo dvadeset predstavnika iz Zadarske županije, Ministarstva poljoprivrede, Hrvatske gospodarske komore, sa sveučilišta i IZOR-a, te iz raznih ribarskih obrta, zadruga i LAGUR-a.
Nakon prezentacija projekta i anketa provedenih među ribarima priobalnog ribolova s područja Zadarske i Šibensko-kninske županije, otvorena je aktivna rasprava u kojoj su sudjelovali svi sudionici. Na početku je konstantirano kako postoji nekoliko različitih definicija priobalnog ribolova. Prof.dr.sc. Sanja Matić Skoko pojasnila je da je za potrebe ovog projekta priobalni ribolov definiran kao kategorija ribarstva s plovilima do 12 metara koja koriste pasivne alate, te se svi analizirani podaci kroz provedene ankete i statistički podaci odnose na ovu kategoriju ribolova.
Ribari su ukazali na problem nelojalne konkurencije kao jedne od većih prepreka za postizanje cijene na tržištu. Razlog tomu je što se u neregistriranom ribolovu love količine koje su veće od dozvoljenih, te dolazi do nelegalne prodaje. Zbog nelojalne konkurencije pada cijena ribe na tržištu, stoga ribari moraju povećati napor i količinu ulova kako bi mogli opstati po takvim nižim cijenama, pa ekonomska održivost ribara postaje upitna. Zaključeno je da bi bilo dobro povećati kontrole na moru, iskrcajnim mjestima i restoranima.
Ukazano je i na poteškoće u prometu ribom te prvoj prodaji. Sukladno propisima, vaganje ukupnog ulova se mora obaviti na iskrcajnom mjestu prije transporta, prve prodaje ili skladištenja. Za vaganje je odgovoran prvi kupac koji mora biti registriran kod nadležnog tijela, a evidencija vaganja se mora dostaviti u roku 24 sata od samog vaganja. Kako je ova kategorija ribolova specifična, jer se radi o manjim dnevnim količinama ulova i ribarima koji žive na udaljenim lokacijama, prvenstveno na otocima, dolazi do problema s transportom jer se kupcima ne isplati dolaziti po manje količine, a za skladištenje ulova je potrebno zadovoljiti propise o sigurnosti hrane.
Prema propisima ulov mora biti skladišten u odobrenom objektu, plovilu ili vozilu. Za odobravanje ili registraciju takvog objekta potrebna su znatna financijska sredstva, što je za ribare iz ove kategorije često veliki problem. Prema zajedničkoj ribarstvenoj politici naglasak se stavlja na organizacije proizvođača, odnosno udruživanje ribara kako bi se olakšalo financiranje. U slučaju priobalnog ribolova to je zapravo vrlo teško provedivo, zbog velike dislociranosti ribara i nemogućnosti povezivanja, stoga bi trebalo razmisliti o drugačijem, individualnom pristupu kod ove kategorije ribolova.
